Mnoge naučne pojave koje su otkrivene tek u posljednjim stoljećima opisane su u Kur'anu davno prije nego što su bile poznate čovječanstvu. Ovi opisi se podudaraju sa savremenim naučnim razumijevanjem u oblastima poput astronomije, biologije i fizike. Ova stranica istražuje neke od tih izuzetnih ajeta iz Kur'ana, pokazujući kako je znanje u Kur'anu bilo ispred svog vremena i kako i dalje inspiriše vjernike da razmišljaju o prirodnom svijetu i mudrosti Allaha.
U modernoj kosmologiji dobro je utvrđeno da se svemir širi. Ovo otkriće je napravljeno u 20. stoljeću, ali Kur'an je spomenuo širenje svemira prije više od 1.400 godina:
"A nebo smo snagom sazdali – Mi ga, zaista, širimo!" Adz-Dzariyat 51:47 ⧉
Ovaj ajet se odnosi na širenje svemira, što je potvrđeno u 20. stoljeću otkrićem da se galaksije udaljavaju jedna od druge. Ovo otkriće, koje su zasnovali astronomi poput Edwina Hubblea, sada je osnova teorije Velikog praska. Spominjanje širenja svemira u Kur'anu stoljećima ranije smatra se jednim od mnogih čuda Kur'anskog uvida u prirodu svijeta.
Razvoj ljudskog embrija opisan je u Kur'anu na način koji se podudara sa savremenim naučnim razumijevanjem. Faze embrionalnog razvoja nisu bile poznate naučnicima sve do 20. stoljeća, ali Kur'an spominje stvaranje čovjeka iz "zakvačka" i zatim "ugruška" (alaqah) na način koji odgovara onome što je viđeno pod mikroskopom.
"Zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavimo, pa onda kap sjemena zakvačkom učinimo, pa zakvačak ugruškom učinimo, pa grudicu kostima obložimo mesom..." Al-Mu'minun 23:13 ⧉–14
U ovim ajetima Kur'an opisuje proces razvoja čovjeka od sjemena (nutfah), do zakvačka (alaqah), do ugrušaka (mudghah), a zatim do formiranja kostiju i mesa. Ovaj opis odgovara fazama ljudskog razvoja kako ih danas poznaje embriologija – gdje se embrij prvo prikači za zid materice, zatim poprima oblik ugrušaka prije nego što se formiraju kosti i meso.
Kur'an također spominje ulogu željeza na Zemlji, što je posebno zanimljivo u svjetlu moderne geološke nauke. Željezo se prirodno ne formira na Zemlji, već dolazi iz eksplozija supernova u zvijezdama. Kur'an to aludira u sljedećem ajetu:
"...I željezo, u kojem je snaga velika i koristi za ljude..." Al-Hadid 57:25 ⧉
Ovaj ajet spominje da je željezo "poslano", što se može tumačiti kao činjenica da željezo dolazi iz svemira, jer se vjeruje da je nastalo u zvjezdanim procesima i zatim dospjelo na Zemlju putem udara meteorita. To se podudara s Kur'anskim opisom.
Moderna nauka je pokazala da Zemljina atmosfera štiti život filtriranjem štetnog zračenja Sunca i regulisanjem temperature. Kur'an također aludira na ovu zaštitnu ulogu atmosfere:
"A nebo smo krovom zaštićenim učinili, ali oni se okreću od znakova njegovih." Al-Anbiya 21:32 ⧉
Ovaj ajet govori o nebu kao "zaštićenom krovu", što se može tumačiti kao upućivanje na slojeve Zemljine atmosfere koji nas štite od štetnog zračenja. Atmosfera filtrira sunčeve zrake i stabilizuje temperaturu, stvarajući uslove pogodne za život.
Kur'an sadrži više ajeta koji opisuju kružni tok vode na način koji se podudara s modernom hidrologijom. Ciklus isparavanja, stvaranja oblaka i padavina nije bio potpuno shvaćen sve do 17. stoljeća, ali Kur'an ga spominje stoljećima ranije:
"I vjetrove šaljemo da oplođuju, pa spuštamo s neba kišu, i dajemo vam da pijete od nje – a vi je ne možete uskladištiti." Al-Hijr 15:22 ⧉
Ovaj ajet opisuje proces kiše koja dolazi s neba nakon što vjetrovi pušu i oblaci se formiraju. Naglašava se ciklus padavina i uloga Allaha u slanju kiše, dok se istovremeno ističe da ljudi ne upravljaju ovim procesom, već je on dio božanskog plana.
Zemljino magnetno polje je ključno za zaštitu života jer štiti planetu od štetnog kosmičkog zračenja i sunčevih vjetrova. Kur'an spominje koncept zaštite Zemlje, što se može smatrati aluzijom na ovu važnu magnetnu zaštitu:
"On je stvorio noć i dan, Sunce i Mjesec – svi plove u svojim orbitama." Al-Anbiya 21:33 ⧉
Iako se ovaj ajet primarno odnosi na nebeska tijela, može se tumačiti i kao podsjećanje na prirodne zaštite koje je Allah uspostavio, uključujući magnetno polje koje štiti život na planeti. Spominjanje orbita ukazuje na Allahovu moć nad svemirom.
Teorija Velikog praska danas je najšire prihvaćeno objašnjenje nastanka svemira. Prema ovoj teoriji, svemir je započeo kao singularitet i proširio se. Kur'an sadrži ajet koji mnogi tumače kao opis Velikog praska, davno prije nego što je ovaj koncept bio poznat:
"Zar nevjernici ne vide da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali?" Al-Anbiya 21:30 ⧉
Ovaj ajet opisuje nebesa i Zemlju kao nekadašnju "jednu cjelinu", što se podudara sa naučnim objašnjenjem da je svemir nastao iz jedne tačke i zatim se proširio. Izraz "raskomadali smo ih" odnosi se na širenje – fenomen otkriven kroz modernu nauku tek u 20. stoljeću.