On spušta kišu s neba, pa rijeke teku koritima s mjerom, i bujica nosi otpatke koji plivaju po površini. I ono što ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit ili oruđe ima također otpatke, slične onima. – Tako Allah navodi primjer za istinu i neistinu; otpaci se odbacuju, dok ono što koristi ljudima ostaje na zemlji. Tako, eto, Allah objašnjava primjere. (17)
Tefsir
Uzvišeni Allah navodi primjer nestajanja zablude i ostajanja istine spominjući kišu koja se spušta sa neba sve dok ne napuni doline kojima voda poteče, različitih veličina, pa bujica na svojoj površini odnosi pjenu i otpad. I navodi drugi primjer spominjući dragocjene rude koje ljudi tope na vatri u želji da dobiju nakit (a koje su u početku prekrivene hrđom i nečim bezvrijednim). Sa ova dva primjera Allah objašnjava istinu i zabludu. Zabluda je poput pjene koja prekriva vodu, i poput hrđe ili nečega bezvrijednog što prekriva dragocjene rude, a što biva otklonjeno njenim topljenjem i obradom, dok je istina poput čiste i pitke vode koja uzrokuje nicanje plodova i trave, i poput obrađene dragocjene rude kojom se koriste ljudi. Pa isto kao što su ova dva primjera, na isti način Allah navodi primjere ljudima da bi im istina i zabluda postali jasni.
Alternativno, možete koristiti funkciju pametnog pretraživanja ispod