U islamu je poslanik Musa (na engleskom poznat kao Mojsije) jedan od najvažnijih i najznačajnijih poslanika. On je spomenut više puta u Kur’anu nego bilo koji drugi poslanik, a njegova priča ima centralno mjesto u islamskom učenju. Igrao je ključnu ulogu u oslobađanju sinova Israilovih od tiranije Faraona i prenosio je Allahovu poruku ljudima. U nastavku istražujemo život i misiju poslanika Muse iz islamske perspektive.
Poslanik Musa je rođen u vrijeme kada je egipatski Faraon naredio ubijanje svih muških novorođenčadi iz reda sinova Israilovih. Njegova majka, u strahu za njegov život, bila je inspirisana od Allaha da ga stavi u košaru i pusti niz rijeku Nil. Allah je usmjerio košaru ka Faraonovoj palači, gdje ju je pronašla Faraonova žena Asija, koja je bila ganuta suosjećanjem i odlučila da ga usvoji.
Iako je odrastao u Faraonovoj palači, Musa je uvijek bio svjestan svog pravog porijekla kao pripadnika sinova Israilovih. Njegov rani život bio je obilježen unutrašnjom borbom između svijeta moći i patnje njegovog naroda. Kako je odrastao, saznao je za ugnjetavanje svog naroda i počeo je osjećati teret svog proročkog poziva.
Kur’an opisuje trenutak kada je Musa pobjegao iz Egipta nakon što je slučajno ubio egipatskog vojnika koji je tlačio jednog Israilćanina. Pobjegao je u zemlju Medjen, gdje je našao utočište i radio za porodicu poslanika Šuajba. Tokom tog vremena, Allah ga je pozvao u poslanstvo i naredio mu da se vrati u Egipat, suoči sa Faraonom i oslobodi sinove Israilove.
Allah je naredio Musau da se vrati u Egipat i prenese Njegovu poruku Faraonu, pozivajući ga da oslobodi sinove Israilove iz ropstva i da obožava samo Allaha. Musa je u početku oklijevao, osjećajući se nedoraslim tom zadatku. Zamolio je Allaha da mu za pomoćnika pošalje njegovog brata Haruna, i Allah je uslišio njegovu molbu. Zajedno su pristupili Faraonu s porukom tevhida (monoteizma) i pravde.
Faraon je odbio poruku, arogantno tvrdeći da je on bog i nije htio poslušati Allahov poziv. Uprkos znacima i čudima koje mu je Musa pokazao, poput pretvaranja štapa u zmiju i sjaja njegove ruke, Faraonovo srce je ostalo tvrdo i nije se pokorio volji Allaha.
Kao odgovor na Faraonovu tvrdoglavost, Allah je poslao niz kazni i znakova egipatskom narodu: poplave, skakavce, žabe i pretvaranje Nila u krv. Svaki put bi Faraon odbio pokajati se, a njegov narod je i dalje trpio. Allah je tada naredio Musau da povede sinove Israilove iz Egipta i pređe Crveno more na sigurno.
Kada su Faraon i njegova vojska krenuli u potjeru za sinovima Israilovim, Allah je naredio Musau da udari po Crvenom moru svojim štapom. Dogodilo se čudo: more se razdvojilo, stvarajući suhi put kojim su sinovi Israilovi prešli. Kada je Faraonova vojska pokušala da ih slijedi, more se vratilo u prvobitno stanje i cijela vojska se utopila.
Ovaj događaj označio je veliki preokret u historiji sinova Israilovih, koji su sada bili oslobođeni Faraonove tiranije. Kur’an opisuje ovaj trenutak kao jasan znak Allahove moći i milosti i on je postao simbol božanskog izbavljenja potlačenih.
Nakon prelaska Crvenog mora, sinovi Israilovi su proveli 40 godina lutajući pustinjom. Tokom tog vremena Musa je primio Tevrat – božanski zakon i uputu. Ovo razdoblje bilo je obilježeno novim iskušenjima, jer su se ljudi ponekad odvratili od Allaha i suočavali se s posljedicama svoje neposlušnosti. Uprkos tim izazovima, Musa je ostao čvrst vođa i nastavio je voditi svoj narod ka istini.
Nakon prelaska mora, Musa se popeo na brdo Sinaj, gdje mu je Allah objavio Tevrat. Tevrat je sadržavao božanske zapovijedi i zakone za sinove Israilove, poučavajući ih kako da žive pravedno i ispunjavaju svoje dužnosti prema Allahu i jedni prema drugima.
Tokom boravka u pustinji, suočavali su se s mnogim iskušenjima, uključujući nestrpljenje i neposlušnost. U jednom trenutku su čak obožavali zlatno tele, što je izazvalo Allahovu srdžbu. Musa ih je suočio s njihovim grijehom, a onima koji su se pokajali bilo je oprošteno, dok su prijestupnici bili kažnjeni.
Uprkos svemu, Musa je nastavio voditi svoj narod, naglašavajući važnost vjere, strpljenja i pokornosti Allahovoj volji. Upozoravao ih je na posljedice grijeha i podsjećao ih na Allahovu milost i pravdu.
U islamu je Musa jedan od najvećih poslanika i njegova priča nosi mnoge pouke za muslimane. Njegov život odražava vrijednosti strpljenja, ustrajnosti i vjere u teškim vremenima. Poznat je po svojoj snažnoj liderstvu, jer je vodio svoj narod kroz velika iskušenja i uspostavio ibadet samo Allahu.
Poslanik Musa je spomenut u Kur’anu više nego bilo koji drugi poslanik, a njegova priča se detaljno prenosi kroz više poglavlja. Njegova misija i suočavanje s Faraonom su podsjetnik na opasnosti oholosti i nevjerstva, dok njegov primjer vođe koji se oslanja na Allaha pokazuje skromnost, povjerenje i pokornost Stvoritelju.
Naslijeđe poslanika Muse nadilazi njegov život. Poštovan je kao poslanik koji je donio poruku pravde, samilosti i monoteizma. Njegova priča ima posebno mjesto u islamskoj povijesti, a njegova učenja i dalje usmjeravaju muslimane. Smatra se jednim od „Ulul Azm“ poslanika – petorice najodabranijih poslanika: Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed (s.a.v.s.).
Vjeruje se i da će Musa imati ulogu zagovarača na Sudnjem danu. Njegov primjer postojane vjere i predanosti Allahovoj poruci čini ga uzorom za sve vjernike.