Sura El-Kamer (Mjesec) — سُورَةُ القمر
اقْتَرَبَتِ السَّاعَةُ وَانْشَقَّ الْقَمَرُ i
Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio! – (1)
وَإِنْ يَرَوْا آيَةً يُعْرِضُوا وَيَقُولُوا سِحْرٌ مُسْتَمِرٌّ i
a oni, uvijek kada vide čudo, okreću glave i govore: "Čarolija neprestana!" (2)
وَكَذَّبُوا وَاتَّبَعُوا أَهْوَاءَهُمْ ۚ وَكُلُّ أَمْرٍ مُسْتَقِرٌّ i
Oni ne vjeruju i povode se za prohtjevima svojim, a sve je već određeno. (3)
وَلَقَدْ جَاءَهُمْ مِنَ الْأَنْبَاءِ مَا فِيهِ مُزْدَجَرٌ i
I dolaze im vijesti koje ih trebaju odvratiti – (4)
حِكْمَةٌ بَالِغَةٌ ۖ فَمَا تُغْنِ النُّذُرُ i
mudrost savršena, ali opomene ne koriste, (5)
فَتَوَلَّ عَنْهُمْ ۘ يَوْمَ يَدْعُ الدَّاعِ إِلَىٰ شَيْءٍ نُكُرٍ i
zato se okreni od njih! Na Dan kad ih glasnik pozove na nešto užasno (6)
خُشَّعًا أَبْصَارُهُمْ يَخْرُجُونَ مِنَ الْأَجْدَاثِ كَأَنَّهُمْ جَرَادٌ مُنْتَشِرٌ i
oni će oborenih pogleda iz grobova izlaziti, kao skakavci rasuti, (7)
مُهْطِعِينَ إِلَى الدَّاعِ ۖ يَقُولُ الْكَافِرُونَ هَٰذَا يَوْمٌ عَسِرٌ i
i, netremice gledajući u glasnika i žureći, nevjernici će govoriti: "Ovo je težak dan!" (8)
كَذَّبَتْ قَبْلَهُمْ قَوْمُ نُوحٍ فَكَذَّبُوا عَبْدَنَا وَقَالُوا مَجْنُونٌ وَازْدُجِرَ i
Prije njih Nuhov narod nije vjerovao i roba Našeg je u laž utjerivao, govoreći: "Luđak!" – i Nuh je onemogućen bio. (9)
فَدَعَا رَبَّهُ أَنِّي مَغْلُوبٌ فَانْتَصِرْ i
I on je Gospodara svoga zamolio: "Ja sam pobijeđen, Ti se osveti!" (10)
فَفَتَحْنَا أَبْوَابَ السَّمَاءِ بِمَاءٍ مُنْهَمِرٍ i
I Mi smo kapije nebeske pootvarali vodi koja je neprestano lila, (11)
وَفَجَّرْنَا الْأَرْضَ عُيُونًا فَالْتَقَى الْمَاءُ عَلَىٰ أَمْرٍ قَدْ قُدِرَ i
i učinili da iz zemlje izvori provru, i vode su se sastajale kako je određeno bilo, (12)
وَحَمَلْنَاهُ عَلَىٰ ذَاتِ أَلْوَاحٍ وَدُسُرٍ i
a njega smo nosili na onoj od dasaka i klinaca sagrađenoj (13)
تَجْرِي بِأَعْيُنِنَا جَزَاءً لِمَنْ كَانَ كُفِرَ i
koja je plovila pod brigom Našom – nagrada je to bila za onoga koji je odbačen bio. (14)
وَلَقَدْ تَرَكْنَاهَا آيَةً فَهَلْ مِنْ مُدَّكِرٍ i
I Mi to ostavismo kao pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (15)
فَكَيْفَ كَانَ عَذَابِي وَنُذُرِ i
I kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! (16)
وَلَقَدْ يَسَّرْنَا الْقُرْآنَ لِلذِّكْرِ فَهَلْ مِنْ مُدَّكِرٍ i
A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku – pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (17)
كَذَّبَتْ عَادٌ فَكَيْفَ كَانَ عَذَابِي وَنُذُرِ i
I Ad nije vjerovao – pa kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! (18)
إِنَّا أَرْسَلْنَا عَلَيْهِمْ رِيحًا صَرْصَرًا فِي يَوْمِ نَحْسٍ مُسْتَمِرٍّ i
Jednog kobnog dana poslali smo na njih leden vjetar koji je neprestano puhao (19)
تَنْزِعُ النَّاسَ كَأَنَّهُمْ أَعْجَازُ نَخْلٍ مُنْقَعِرٍ i
i ljude dizao, kao da su palmina stabla iščupana, (20)
فَكَيْفَ كَانَ عَذَابِي وَنُذُرِ i
i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje! (21)
وَلَقَدْ يَسَّرْنَا الْقُرْآنَ لِلذِّكْرِ فَهَلْ مِنْ مُدَّكِرٍ i
A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (22)
كَذَّبَتْ ثَمُودُ بِالنُّذُرِ i
I Semud u opomene nije vjerovao. (23)
فَقَالُوا أَبَشَرًا مِنَّا وَاحِدًا نَتَّبِعُهُ إِنَّا إِذًا لَفِي ضَلَالٍ وَسُعُرٍ i
"Zar da slijedimo jednog od nas!" – govorili su. "Tada bismo, uistinu, bili u zabludi i bili bismo ludi. (24)
أَأُلْقِيَ الذِّكْرُ عَلَيْهِ مِنْ بَيْنِنَا بَلْ هُوَ كَذَّابٌ أَشِرٌ i
Zar baš njemu, između nas, da bude poslana Objava?! Ne, on je lažljivac oholi!" (25)
سَيَعْلَمُونَ غَدًا مَنِ الْكَذَّابُ الْأَشِرُ i
"Vrlo brzo će oni saznati ko je lažljivac oholi! (26)
إِنَّا مُرْسِلُو النَّاقَةِ فِتْنَةً لَهُمْ فَارْتَقِبْهُمْ وَاصْطَبِرْ i
Mi ćemo poslati kamilu da bismo ih iskušali, pa pričekaj ih i budi strpljiv. (27)
وَنَبِّئْهُمْ أَنَّ الْمَاءَ قِسْمَةٌ بَيْنَهُمْ ۖ كُلُّ شِرْبٍ مُحْتَضَرٌ i
I upozori ih da će se voda između njih i nje dijeliti, svakom obroku pristupiće onaj čiji je red!" (28)
فَنَادَوْا صَاحِبَهُمْ فَتَعَاطَىٰ فَعَقَرَ i
Ali oni pozvaše jednog od svojih, pa se on spremi i prekla je – (29)
فَكَيْفَ كَانَ عَذَابِي وَنُذُرِ i
i kakve su bile kazna Moja i opomene Moje: (30)
إِنَّا أَرْسَلْنَا عَلَيْهِمْ صَيْحَةً وَاحِدَةً فَكَانُوا كَهَشِيمِ الْمُحْتَظِرِ i
Mi poslasmo na njih jedan jedini krik, i oni postadoše poput zdrobljenog suhog lišća koje sakuplja onaj koji ima tor. (31)
وَلَقَدْ يَسَّرْنَا الْقُرْآنَ لِلذِّكْرِ فَهَلْ مِنْ مُدَّكِرٍ i
A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio? (32)
كَذَّبَتْ قَوْمُ لُوطٍ بِالنُّذُرِ i
I Lutov narod u opomene nije vjerovao. (33)
إِنَّا أَرْسَلْنَا عَلَيْهِمْ حَاصِبًا إِلَّا آلَ لُوطٍ ۖ نَجَّيْنَاهُمْ بِسَحَرٍ i
Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo – samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo, (34)
نِعْمَةً مِنْ عِنْدِنَا ۚ كَذَٰلِكَ نَجْزِي مَنْ شَكَرَ i
iz milosti Naše. Eto, tako Mi nagrađujemo one koji zahvaljuju. (35)
وَلَقَدْ أَنْذَرَهُمْ بَطْشَتَنَا فَتَمَارَوْا بِالنُّذُرِ i
A on im je bio prijetio silom Našom, ali su oni u prijetnje sumnjali. (36)
وَلَقَدْ رَاوَدُوهُ عَنْ ضَيْفِهِ فَطَمَسْنَا أَعْيُنَهُمْ فَذُوقُوا عَذَابِي وَنُذُرِ i
Oni su od njega goste njegove tražili, pa smo ih im oslijepili: "Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" (37)
وَلَقَدْ صَبَّحَهُمْ بُكْرَةً عَذَابٌ مُسْتَقِرٌّ i
A rano izjutra stiže ih kazna koju će neprestano osjećati. (38)
فَذُوقُوا عَذَابِي وَنُذُرِ i
"Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!" (39)
وَلَقَدْ يَسَّرْنَا الْقُرْآنَ لِلذِّكْرِ فَهَلْ مِنْ مُدَّكِرٍ i
A Mi smo Kur'an učinili dostupnim za učenje napamet i pouku, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?! (40)
وَلَقَدْ جَاءَ آلَ فِرْعَوْنَ النُّذُرُ i
I faraonovim ljudima su opomene došle, (41)
كَذَّبُوا بِآيَاتِنَا كُلِّهَا فَأَخَذْنَاهُمْ أَخْذَ عَزِيزٍ مُقْتَدِرٍ i
ali oni porekoše sva značenja Naša, pa ih Mi kaznismo onako kako kažnjava Silni i Moćni. (42)
أَكُفَّارُكُمْ خَيْرٌ مِنْ أُولَٰئِكُمْ أَمْ لَكُمْ بَرَاءَةٌ فِي الزُّبُرِ i
Da li su nevjernici vaši imalo jači od njih, ili vi u knjigama nebeskim imate kakvu povelju? (43)
أَمْ يَقُولُونَ نَحْنُ جَمِيعٌ مُنْتَصِرٌ i
Zar ovi da govore: "Mi smo skup nepobjedivi!" (44)
سَيُهْزَمُ الْجَمْعُ وَيُوَلُّونَ الدُّبُرَ i
Skup će, sigurno, poražen biti, a oni će se u bijeg dati! (45)
بَلِ السَّاعَةُ مَوْعِدُهُمْ وَالسَّاعَةُ أَدْهَىٰ وَأَمَرُّ i
Međutim, Smak svijeta im je rok, a Smak svijeta je užasniji i gorči. (46)
إِنَّ الْمُجْرِمِينَ فِي ضَلَالٍ وَسُعُرٍ i
Grješnici će, sigurno, stradati i u ognju biti (47)
يَوْمَ يُسْحَبُونَ فِي النَّارِ عَلَىٰ وُجُوهِهِمْ ذُوقُوا مَسَّ سَقَرَ i
na Dan kada budu u vatru odvučeni, s licima dolje okrenutim: "Iskusite vatru džehennemsku!" (48)
إِنَّا كُلَّ شَيْءٍ خَلَقْنَاهُ بِقَدَرٍ i
Mi sve s mjerom stvaramo, (49)
وَمَا أَمْرُنَا إِلَّا وَاحِدَةٌ كَلَمْحٍ بِالْبَصَرِ i
i naređenje Naše je samo jedna riječ – sve bude u tren oka. (50)
وَلَقَدْ أَهْلَكْنَا أَشْيَاعَكُمْ فَهَلْ مِنْ مُدَّكِرٍ i
A Mi smo već slične vama uništili, pa ima li ikoga ko bi pouku primio?! (51)
وَكُلُّ شَيْءٍ فَعَلُوهُ فِي الزُّبُرِ i
I sve što su uradili u listovima je, (52)
وَكُلُّ صَغِيرٍ وَكَبِيرٍ مُسْتَطَرٌ i
i sve, i malo i veliko, u retke je stavljeno. (53)
إِنَّ الْمُتَّقِينَ فِي جَنَّاتٍ وَنَهَرٍ i
Oni koji su se Allaha bojali biće u džennetskim baščama i pored rijeka (54)
فِي مَقْعَدِ صِدْقٍ عِنْدَ مَلِيكٍ مُقْتَدِرٍ i
na mjestu u kome će biti zadovoljni, kod Vladara Svemoćnoga. (55)