U Kur’anu, Allah spominje stvaranje svemira u brojnim ajetima, naglašavajući Svoju moć, znanje i sposobnost da stvori nebesa i Zemlju. Ovi ajeti ne opisuju samo fizičko stvaranje svijeta, već i podsjećaju vjernike na Allahovu potpunu kontrolu nad svim stvorenim. U nastavku se fokusiramo na jedan od najvažnijih ajeta o stvaranju svemira, njegovo duboko značenje i značaj u islamskoj teologiji.
Jedan od najpoznatijih i najutjecajnijih ajeta o stvaranju svemira nalazi se u suri Al-Anbiya El-Enbija 21:30 ⧉. Ajet glasi:
"Zar nevjernici ne vide da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih razdvojili? I od vode smo stvorili svako živo biće. Zar neće vjerovati?"
Ovaj ajet ukazuje na stvaranje svemira, počevši od nebesa i Zemlje. Allah navodi da su prije stvaranja nebesa i Zemlja bile jedno, spojeno, a zatim ih je On razdvojio i proširio. Mnogi vide u ovom opisu poveznicu sa savremenom naučnom teorijom Velikog praska (Big Bang), koja opisuje nastanak svemira iz jedne tačke i njegovo širenje.
Ajet poziva nevjernike da razmisle o porijeklu svemira i da prepoznaju Allahove znakove u stvaranju. On podsjeća da je sve nastalo Allahovom voljom i moći, te poziva na razmišljanje o veličini i jedinstvu Stvoritelja.
Ajet iz sure Al-Anbiya El-Enbija 21:30 ⧉ se može vidjeti kao paralela savremenim naučnim teorijama poput Velikog praska. "Spojena masa" u ajetu može odgovarati singularnosti iz koje je svemir nastao i zatim se proširio. Naučnici vjeruju da je svemir započeo kao veoma gusta tačka koja se naglo proširila u kosmos koji danas vidimo.
U islamu, ovaj ajet ne proturječi nauci već potvrđuje božansko porijeklo stvaranja. Ističe da je Allah Tvorac svega, a da su fizički procesi koje posmatramo u svemiru zapravo manifestacije Njegove volje. Stvaranje svemira nije samo prošli događaj već stalni znak Njegove moći.
Također, spominjanje da je "od vode stvoreno svako živo biće" ima snažno značenje u kontekstu moderne biologije, jer nauka potvrđuje da je voda ključna za život. Kur’an je ovu istinu objavio prije više od 1.400 godina.
Još jedan ajet koji govori o stvaranju nalazi se u suri At-Tur. Ajeti glase:
"Zar su oni bez ikoga stvoreni? Ili su oni sami stvoritelji? Ili su stvorili nebesa i Zemlju? Ne, oni nisu sigurni."
Allah ovim ajetima izaziva nevjernike da razmisle – da li se sve stvorilo samo od sebe? Ova poruka odbacuje ideju slučajnog nastanka i ukazuje na nužnost postojanja Stvoritelja – Allaha.
Ajet poziva vjernike da razmišljaju o postanku svijeta i prepoznaju u tome Allahovu moć i mudrost.
Surah Al-Mulk sadrži snažan ajet o savršenstvu Allahovog stvaranja:
"Koji je stvorio sedam nebesa slojevito. U stvaranju Milostivog ne vidiš nikakvu neskladnost. Pa pogledaj ponovo – vidiš li ikakvu pukotinu?"
Ovaj ajet ističe harmoniju i savršen red u stvaranju. "Sedam nebesa" se tumače kao slojevi svemira. Ajet poziva da pogledamo nebo i razmislimo – ima li u njemu ikakvog nedostatka? To je dokaz Allahove savršene moći.
Surah Er-Rahman 55:33 ⧉ naglašava moć i veličinu Allahovog stvaranja:
"O skupino džinna i ljudi! Ako možete da prođete izvan granica nebesa i Zemlje – prođite! Ali nećete proći osim uz dozvolu [od] Allaha."
Ovaj ajet podsjeća da niko ne može nadvladati Allahovu vlast i da je sve stvoreno pod Njegovim nadzorom. Iako čovječanstvo istražuje svemir, Allah naglašava da je krajnja moć u Njegovim rukama.
U suri Al-A'raf El-A'raf 7:54 ⧉ Kur’an opisuje stvaranje u kontekstu Allahove vlasti:
"Vaš Gospodar je, zaista, Allah koji je nebesa i Zemlju u šest dana stvorio, zatim se izdigao nad Arš. On noć prekriva danom, koji je brzo slijedi. I Sunce i Mjesec i zvijezde su pokorni Njegovoj naredbi. Eto, to je stvaranje i zapovijed Njegova. Uzvišen neka je Allah, Gospodar svjetova!"
Ovaj ajet ističe uređenost i svrhu u stvaranju. Naglašava kako su sunce, mjesec i zvijezde stvoreni s preciznošću i svrhom. Sve je podređeno Allahovoj volji.
Ajet poziva vjernike da razmisle o svemiru i njegovom uređenju kao dokazu Allahove svemoći i mudrosti.