U islamu, poslanik Isa (poznat kao Isus na engleskom) izuzetno je cijenjen kao jedan od velikih poslanika Allaha. Smatra se poslanikom koji je donio božansko uputstvo i učenja ljudima svog vremena. Njegova priča se spominje u raznim dijelovima Kur'ana, a njegov život, čuda i poruka su središnji za islamsku vjeru. U nastavku istražujemo ulogu poslanika Isa (Isusa) u islamu.
Poslanik Isa (Isus) rođen je na čudesan način, jer je njegova majka, Merjem (Marija), bila djevica. Kur'an je opisuje kao pravednu i pobožnu ženu koju je Allah izabrao da rodi dijete bez ikakve ljudske intervencije. Melek Džibril (Gabrijel) se pojavio Merjemi i prenio joj Allahovu naredbu da će začeti sina — čudo koje joj je dato Allahovom voljom.
Merjemina trudnoća bila je veliko iskušenje za nju, a ljudi iz njenog naroda u početku su sumnjali u njenu čestitost. Međutim, kada je donijela svog sina, poslanika Isu (Isusa), pred narod, on je progovorio iz kolijevke, objavivši da je Allahov rob i poslanik. Ovaj čudesni čin je jedno od mnogih znamenja koje odražavaju njegov poseban status u islamu.
Rođenje poslanika Isa (Isusa) predstavlja znak Allahove moći i milosti. Kur'an časti Merjemu kao jednu od najvrlijih žena koje su ikada hodale Zemljom, a priča o rođenju njenog sina smatra se božanskim čudom, namijenjenim da potvrdi da Allahova moć prevazilazi sve prirodne zakone.
Poslanik Isa (Isus) je živio život posvećen obožavanju Allaha i širenju Njegove poruke. Njegova učenja fokusirala su se na tevhid (monoteizam), pravdu, milost i pokajanje. Pozivao je narod da obožava jednog Boga, naglašavajući važnost poniznosti, milosrđa i ljubavi prema drugima.
Jedan od ključnih aspekata poruke poslanika Isa (Isusa) u islamu jeste njegovo odbijanje tvrdnji da je božanstvo. Islam uči da je Isa (Isus) poslanik i Allahov rob, a ne Božiji sin. Za razliku od hrišćanskog učenja, muslimani ne vjeruju u božanstvo Isusa, već ga poštuju kao jednog od pet najvećih poslanika (zajedno s Nuhom, Ibrahimom, Musaom i Muhammedom).
Poslanik Isa (Isus) je činio mnoga čuda Allahovom dozvolom, uključujući iscjeljivanje bolesnih, oživljavanje mrtvih i vraćanje vida slijepima. Ta čuda bila su dokaz njegovog poslanstva i moći Allaha koja je djelovala kroz njega. Međutim, ta čuda su uvijek imala za cilj da ljude pozovu ka obožavanju Jedinog Boga, a ne da proslave njega samog.
Kroz svoj život, poslanik Isa (Isus) suočavao se s protivljenjem dijela naroda kojem je propovijedao. Uprkos čudima i pozivu na pravednost, mnogi tadašnji vjerski vođe su ga odbacili, što je dovelo do progona. Ipak, Isa (Isus) je ostao postojan u prenošenju svoje poruke i pokazivao je strpljenje i saosjećanje čak i suočen s neprijateljstvom.
Jedna od najznačajnijih razlika između islamskog i hrišćanskog učenja jeste priča o raspeću poslanika Isa (Isusa). Prema hrišćanskoj vjeri, Isa (Isus) je razapet, umro za grijehe čovječanstva i uskrsnuo. Međutim, islam drugačije gleda na raspeće.
Prema Kur'anu, Isa (Isus) nije bio razapet niti je umro na krstu. Umjesto toga, Allah ga je uzdigao Sebi, a neko drugi je učinjen da mu liči i razapet je umjesto njega. Ova vjerovanja temelje se na ajetima poput Sura En-Nisa 4:157 ⧉, gdje se kaže: „A oni ga nisu ubili niti su ga razapeli, nego im se pričinilo.“ To znači da Isa (Isus) nije umro na način kako to vjeruju hrišćani, već ga je Allah zaštitio i uzdigao na nebo.
Ovo vjerovanje je važno u islamu jer čuva potpunu jednoću i božanstvenost Allaha. Isa (Isus) se smatra poslanikom čija je misija bila pozvati ljude da obožavaju Allaha, a ne da preuzme grijehe drugih. Njegovo čudesno uzdizanje na nebo vidi se kao znak njegovog uzvišenog statusa i Allahove zaštite.
Islamska tradicija uči da će se Isa (Isus) vratiti u budućnosti, kao dio događaja koji prethode Sudnjem danu. Njegov drugi dolazak biće znak kraja vremena, i on će poraziti lažnog mesiju (Dedždžala) i uspostaviti pravdu u svijetu prije konačnog Allahovog suda.
U islamu, poslanik Isa (Isus) ima posebno mjesto među velikim poslanicima. Smatra se jednim od "Ulul Azm" poslanika — titula dodijeljena petorici najvećih: Nuhu, Ibrahimu, Musau, Isi (Isusu) i Muhammedu (s.a.v.s.). Svi su poznati po svojoj istrajnosti, odanosti Allahu i ulozi u vođenju čovječanstva.
Isa (Isus) je ključna figura u Kur'anu, gdje se njegova priča spominje u brojnim surama. Kur'an opisuje njegovo čudesno rođenje, sposobnost činjenja čuda i njegovu poruku tevhida i pravednosti. Spominje se kao znak Allahove moći i milosti, a njegova učenja naglašavaju vrijednosti saosjećanja, praštanja i poniznosti.
Osim toga, Isa (Isus) ima važnu ulogu u okupljanju čovječanstva u obožavanju Allaha. Njegova poruka bila je predanost Božijoj volji i odbacivanje svakog oblika idolopoklonstva. Za muslimane, on predstavlja uzor Allahovog roba, oličenje predanosti, iskrenosti i pobožnosti.
Muslimani vjeruju da će Isa (Isus) biti zagovornik na Sudnjem danu. Založit će se za vjernike koji su bili pravedni i pokorni Allahovim naredbama, što dodatno potvrđuje njegovu uzvišenu poziciju u islamu i važnost njegove misije.
Jedan od najdubljih aspekata islamskog vjerovanja o poslaniku Isi (Isusu) jeste njegova očekivana ponovna pojava. Vjeruje se da će Isa (Isus) sići s nebesa u posljednjim danima, u vrijeme kada će svijet biti u neredu, a lažni mesija (Dedždžal) širiti zlo i obmanu. Isa (Isus) će se vratiti kao sljedbenik islama, odbacujući tvrdnje o svojoj božanstvenosti, i porazit će Dedždžala te uspostaviti pravdu.
Tokom ovog drugog dolaska, Isa (Isus) će djelovati kao vođa koji će ujediniti vjernike, uspostaviti mir i ispraviti zablude o svom životu i misiji. Živjeće običan život, oženiti se i umrijeti prirodnom smrću. Njegov povratak smatra se konačnim trijumfom nad zlom i znakom skorog Sudnjeg dana.
Vjerovanje u povratak poslanika Isa (Isusa) daje nadu i snagu muslimanima, podsjećajući ih da će konačnu pravdu donijeti Allah i da će pravi sljedbenici poruke monoteizma na kraju prevladati.