Mnoge naučne pojave koje su otkrivene tek u posljednjim stoljećima opisane su u Kur'anu davno prije nego što su bile poznate čovječanstvu. Ovi opisi se podudaraju sa savremenim naučnim razumijevanjem u oblastima poput astronomije, biologije i fizike. Ova stranica istražuje neke od tih izvanrednih kur'anskih ajeta, pokazujući kako je znanje u Kur'anu bilo ispred svog vremena i kako nastavlja nadahnjivati vjernike na razmišljanje o prirodnom svijetu i mudrosti Allaha.
U savremenoj kosmologiji dobro je utvrđeno da se svemir širi. Ovo otkriće je potvrđeno u 20. stoljeću, ali Kur'an je spomenuo širenje svemira prije više od 1.400 godina:
"A nebo smo Mi moći Svojoj sazdali, i Mi ga, uistinu, širimo." Ez-Zarijat 51:47 ⧉
Ovaj ajet se odnosi na širenje svemira, pojam koji je potvrđen u 20. stoljeću otkrićem da se galaksije međusobno udaljavaju. Ovo otkriće, temeljeno na posmatranjima astronoma kao što je Edwin Hubble, danas čini osnovu teorije Velikog praska. Kur'ansko spominjanje širenja svemira stoljećima ranije smatra se jednim od mnogih čudesnih aspekata kur'anskog znanja o prirodnom svijetu.
Razvoj ljudskog embrija opisan je u Kur'anu na način koji se podudara sa savremenim naučnim razumijevanjem. Faze razvoja embrija nisu bile poznate naučnicima sve do 20. stoljeća, ali Kur'an spominje stvaranje čovjeka iz "zaljepljenog ugruška" i zatim "grude mesa" (alaqah) na način koji odgovara onome što je danas potvrđeno pod mikroskopom.
"I čovjeka stvaramo od kapi sjemena, zatim ga činimo zakvačkom (‘alaqah’), pa zakvačku učinimo grudom mesa (mudghah), pa od grudve stvorimo kosti, pa kosti mesom zaodjenemo..." El-Mu'minun 23: 13⧉ 14⧉
U ovim ajetima, Kur'an opisuje proces razvoja čovjeka od sjemena, preko zakvačke (‘alaqah’), zatim grudve mesa (‘mudghah’), do stvaranja kostiju i mesa. Ovaj opis odgovara fazama razvoja embrija prema modernoj embriologiji, gdje se embrij prvo prianja uz zid maternice, zatim dobija oblik grudve, a potom se formiraju kosti i mišići.
Kur'an također spominje ulogu željeza na Zemlji, što je posebno zanimljivo u kontekstu savremene geološke nauke. Željezo se ne formira prirodno na Zemlji, već potiče od supernova eksplozija zvijezda. Kur'an to naznačuje u sljedećem ajetu:
"I gvožđe smo objavili, u njemu je velika snaga i koristi za ljude..." El-Hadid 57:25 ⧉
Ovaj ajet spominje da je željezo "objavljeno" (ili spušteno), što se može tumačiti kao ukazivanje na činjenicu da željezo dolazi iz svemira, jer se smatra da je nastalo u procesima unutar zvijezda i na Zemlju stiglo putem meteorita. Ova ideja se poklapa sa savremenim naučnim razumijevanjem.
Savremena nauka pokazuje da Zemljina atmosfera štiti život filtriranjem štetnog sunčevog zračenja i regulisanjem temperature. Kur'an također aludira na ovu zaštitnu funkciju atmosfere:
"I nebo smo svodom zaštićenim učinili, ali se oni znakovima njegovim odvraćaju." El-Enbija 21:32 ⧉
Ovaj ajet spominje nebo kao "zaštićeni svod", što se može tumačiti kao referenca na slojeve atmosfere koji nas štite od štetnog zračenja. Atmosfera ne samo da filtrira sunčeve štetne zrake, već i stabilizira temperaturu planete, stvarajući zaštitnu sredinu pogodnu za život.
Kur'an sadrži više ajeta koji opisuju kružni tok vode na način koji se podudara sa savremenom hidrologijom. Proces isparavanja, formiranja oblaka i padavina nije bio u potpunosti shvaćen sve do 17. stoljeća, ali Kur'an to spominje mnogo ranije:
"I vjetrove smo plodonosne slali, pa s neba kišu spuštali i njome vas napajali – vi njome ne raspolažete." El-Hidžr 15:22 ⧉
Ovaj ajet opisuje proces nastanka kiše nakon puhanja vjetrova i formiranja oblaka. Ističe ciklus padavina i ulogu Allaha u spuštanju kiše. Kur'an također naglašava da ljudi ne upravljaju tim procesima, već je to dio Allahovog savršenog plana.
Zemljino magnetno polje je ključno za zaštitu života jer štiti planetu od štetnog kosmičkog zračenja i sunčevog vjetra. Kur'an spominje pojam da je Zemlja zaštićena, što se može tumačiti kao aluzija na ovu važnu zaštitu:
"On je Taj koji je stvorio noć i dan, i Sunce i Mjesec – svaki plovi u svojoj orbiti." El-Enbija 21:33 ⧉
Iako se ovaj ajet prvenstveno fokusira na nebeska tijela, može se protumačiti i kao ukazivanje na prirodne zaštite Zemlje, uključujući njeno magnetno polje koje štiti život. Spominjanje orbita Sunca, Mjeseca i zvijezda odražava Allahovu moć nad svemirom.
Teorija Velikog praska je danas najšire prihvaćeno objašnjenje za nastanak svemira. Prema ovoj teoriji, svemir je započeo iz singularnosti i širio se. Kur'an sadrži ajet koji mnogi tumače kao opis Velikog praska, mnogo prije nego što je ta ideja bila poznata:
"Zar nevjernici ne vide da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi rastavili?" El-Enbija 21:30 ⧉
Ovaj ajet opisuje nebesa i Zemlju kao "jednu cjelinu", što se može povezati sa znanstvenim objašnjenjem Velikog praska, gdje je svemir započeo iz jedne tačke i proširio se. Fraza "pa smo ih Mi rastavili" odnosi se na ovo širenje, fenomen koji je potvrđen modernom naukom u 20. stoljeću.