Sura El-Fedžr (Zora) — سُورَةُ الفجر
وَالْفَجْرِ i
Tako mi zore, (1)
وَلَيَالٍ عَشْرٍ i
i deset noći, (2)
وَالشَّفْعِ وَالْوَتْرِ i
i parnih i neparnih, (3)
وَاللَّيْلِ إِذَا يَسْرِ i
i noći kada nestaje – (4)
هَلْ فِي ذَٰلِكَ قَسَمٌ لِذِي حِجْرٍ i
zar to pametnom zakletva nije…? (5)
أَلَمْ تَرَ كَيْفَ فَعَلَ رَبُّكَ بِعَادٍ i
Zar ne znaš šta je Gospodar tvoj sa Adom uradio, (6)
إِرَمَ ذَاتِ الْعِمَادِ i
sa stanovnicima Irema, punog palata na stupovima, (7)
الَّتِي لَمْ يُخْلَقْ مِثْلُهَا فِي الْبِلَادِ i
kojima ravna ni u jednoj zemlji nije bilo; (8)
وَثَمُودَ الَّذِينَ جَابُوا الصَّخْرَ بِالْوَادِ i
i Semudom, koji je stijene u dolini klesao, (9)
وَفِرْعَوْنَ ذِي الْأَوْتَادِ i
i faraonom, koji je šatore imao – (10)
الَّذِينَ طَغَوْا فِي الْبِلَادِ i
koji su na Zemlji zulum provodili (11)
فَأَكْثَرُوا فِيهَا الْفَسَادَ i
i poroke na njoj umnožili, (12)
فَصَبَّ عَلَيْهِمْ رَبُّكَ سَوْطَ عَذَابٍ i
pa je Gospodar tvoj – bič patnje na njih spustio, (13)
إِنَّ رَبَّكَ لَبِالْمِرْصَادِ i
jer, Gospodar tvoj je, zaista, u zasjedi. (14)
فَأَمَّا الْإِنْسَانُ إِذَا مَا ابْتَلَاهُ رَبُّهُ فَأَكْرَمَهُ وَنَعَّمَهُ فَيَقُولُ رَبِّي أَكْرَمَنِ i
Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: "Gospodar moj je prema meni plemenito postupio!" (15)
وَأَمَّا إِذَا مَا ابْتَلَاهُ فَقَدَرَ عَلَيْهِ رِزْقَهُ فَيَقُولُ رَبِّي أَهَانَنِ i
A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: "Gospodar moj me je napustio!" (16)
كَلَّا ۖ بَلْ لَا تُكْرِمُونَ الْيَتِيمَ i
A nije tako! Vi pažnju siročetu ne ukazujete, (17)
وَلَا تَحَاضُّونَ عَلَىٰ طَعَامِ الْمِسْكِينِ i
i da se puki siromah nahrani – jedan drugog ne nagovarate, (18)
وَتَأْكُلُونَ التُّرَاثَ أَكْلًا لَمًّا i
a nasljedstvo pohlepno jedete (19)
وَتُحِبُّونَ الْمَالَ حُبًّا جَمًّا i
i bogatstvo pretjerano volite. (20)
كَلَّا إِذَا دُكَّتِ الْأَرْضُ دَكًّا دَكًّا i
A ne valja to! Kada se Zemlja u komadiće zdrobi (21)
وَجَاءَ رَبُّكَ وَالْمَلَكُ صَفًّا صَفًّا i
i kad dođe naređenje Gospodara tvoga, a meleki budu sve red do reda, (22)
وَجِيءَ يَوْمَئِذٍ بِجَهَنَّمَ ۚ يَوْمَئِذٍ يَتَذَكَّرُ الْإِنْسَانُ وَأَنَّىٰ لَهُ الذِّكْرَىٰ i
i kad se tog Dana primakne Džehennem; tada će se čovjek sjetiti – a na što mu je sjećanje?! – (23)
يَقُولُ يَا لَيْتَنِي قَدَّمْتُ لِحَيَاتِي i
i reći: "Kamo sreće da sam se za ovaj život pripremio!" (24)
فَيَوْمَئِذٍ لَا يُعَذِّبُ عَذَابَهُ أَحَدٌ i
Tog Dana niko neće kao On mučiti, (25)
وَلَا يُوثِقُ وَثَاقَهُ أَحَدٌ i
i niko neće kao On u okove okivati! (26)
يَا أَيَّتُهَا النَّفْسُ الْمُطْمَئِنَّةُ i
A ti, o dušo smirena, (27)
ارْجِعِي إِلَىٰ رَبِّكِ رَاضِيَةً مَرْضِيَّةً i
vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan, (28)
فَادْخُلِي فِي عِبَادِي i
pa uđi među robove Moje, (29)
وَادْخُلِي جَنَّتِي i
i uđi u Džennet Moj! (30)