Munja samo što ih ne zaslijepi; kada god im ona bljesne, oni prođu, a čim utonu u mraku, stanu. A da Allah hoće, mogao bi im oduzeti i sluh i vid, jer Allah, zaista, sve može. El-Bekare 2:20 ⧉
Tefsir:
Munja, od žestine blještavila, skoro da im oduzme vid. Kada god im munja osvijetli put, oni krenu naprijed, a kada je nema oni ostaju u tmini ne mogavši se pomjeriti. Da Allah hoće, oduzeo bi im sluh i vid Svojom apsolutnom moći, pa da im se ne vrate, zbog njihovog okretanja od istine. Kiša je primjer za Kur'an, zvuk groma je primjer za upozorenja koja su u Kur'anu sadržana, svjetlo munja je primjer istine koja im je ponekada jasna. Zapušavanje ušiju da ne bi čuli gromove je primjer njihovog okretanja od istine. Aspekt sličnosti munafika sa ljudima spomenutim u ova dva primjera jest u neokorištavanju. U primjeru koji se odnosi na vatru čovjek koji je potpalio vatru nije se okoristio njome, osim što je dobio izgoretinu i tminu. U primjeru koji se na vodu odnosi, spomenuti ljudi se nisu okoristili, već su dobili gromove i munje koji ih plaše i uznemiravaju. Tako je i sa munaficima, oni u islamu vide samo žestinu i grubost.